Dalmacija Dubrovnik

građevinska inspekcija ‘češlja’ gradnju hotela na cavtatskoj obali uz hotel ‘epidaurus’ koja se odvija po zakonu

Cavtat: apartmanizaciju blagoslovila država

građevinska inspekcija ‘češlja’ gradnju hotela na cavtatskoj obali uz hotel ‘epidaurus’ koja se odvija po zakonu

Trebalo bi rasvijetliti okolnosti pod kojima su 2003. godine izdane lokacijske dozvole s potpisom Iva Žeravice, tadašnjeg pomoćnika šefa Ureda državne uprave u Dubrovniku, kasnijeg aktera u aferi ‘pet zvjezdica’, i to u rekordnom roku od 14 dan

Građevinska inspekcija pročešljava lokacijsko-građevinsku dokumentaciju prema kojoj je investitorima Božu Banoviću i Iliji Dugandžiću odobrena gradnja dvojnoga hotelsko-turističkog objekta nekoliko metara od morske obale, u blizini hotela “Epidaurus” u Cavtatu.

Prema projektu koji je potpisao dubrovački arhitekt Zvonimir Franić, poznat po megalomanskim “Dvorima“ u Uvali Lapad, novo bi cavtatsko hotelsko zdanje, uz podrum, trebalo imati šest katova, dvije etaže jednom stranom ukopane u teren, te četiri nadzemne etaže.

Prema neslužbenim, pouzdanim informacijama, u istoj liniji uz more izdano je još nekoliko dozvola za gradnju turističkih objekata, koje glase na “Ingru” i “Domove dalmatinske rivijere”, tvrtku čiji je osnivač “Ingra”, pa je očito da bi se u dogledno vrijeme mogla provesti apartmanizacija tog dijela cavtatskog priobalja.

Bez plana

Građevinska inspekcija bila je na terenu, u obilasku gradilišta na kojemu nije ispoštovana ni obveza postavljanja oznake s potrebnim podacima o investitoru, izvođaču i sl..

No, iz Ministarstva graditeljstva i zaštite okoliša još nema informacija o nalazima, tj. gradi li se u skladu s postojećom dokumentacijom. Međutim, zanimljivije bi bilo rasvijetliti okolnosti pod kojima su 2003. godine izdane lokacijske dozvole s potpisom Iva Žeravice, tadašnjeg pomoćnika šefa Ureda državne uprave u Dubrovniku, kasnijeg aktera u aferi “pet zvjezdica“, i to u rekordnom roku od 14 dana.

Također, kako je moguće da su dozvole postale pravomoćne unatoč upozorenjima provedenog upravnog nadzora da se krši članak 36. tada važećeg službenog glasnika Općine Dubrovnik iz 1986. o zaštićenom obalnom pojasu.

Prema tom članku, izgradnja u zaštićenom obalnom pojasu bila je moguća samo na temelju detaljnog urbanističkog plana, koji za to područje nije bio izrađen, pa ni izdavanje lokacijskih i građevinskih dozvola, da je bilo po slovu tada važećeg Zakona o prostornom uređenju, nije trebalo biti moguće!

Unatoč svemu tome, lokacijske dozvole postale su pravomoćne 26. lipnja 2003., odnosno 27. rujna 2004., a na osnovi toga izdane su i građevinske dozvole.

Lidija Crnčević / EPEHA
foto: zoran kusalo / dubrovački vjesnik

Upozoravali na nepravilnosti

Prema dokumentaciji kojom raspolažemo, vidljivo je da je upravni nadzor u nekoliko navrata upozoravao na nepravilnosti izdavanja lokacijskih dozvola u zaštićenom obalnom pojasu. Tako je 24. studenog 2004. istaknuto da se “nepravilnosti utvrđene zapisnikom od 21. svibnja 2004. godine uočavaju i kod svih pregledanih predmeta obrađenih nakon upravnog nadzora.

Ovo se posebice odnosi na izdavanje lokacijskih dozvola u zaštitnom obalnom pojasu pozivom na PPO Dubrovnik, a bez prethodno donesenog detaljnog plana uređenja“.

Stoga zabrinjavajuće zvuči odgovor glasnogovornice Ministarstva zaštite okoliša i graditeljstva Kate Gojević da “pravovaljanu lokacijsku dozvolu nije moguće poništiti, jer znači da je izdana na temelju zakona i plana“, te da je zaštićeno obalno područje uvedeno s dolaskom ministrice Marine Matulović-Dropulić u to ministarstvo.

Gojević tvrdi da su se do 2004. mogle izdavati ovakve dozvole jer Zakonom nije bilo propisano da se u prostornom planu gradnja mora odmaknuti od mora, ali je opovrgava Zakon o prostornom uređenju objavljen u Narodnim novinama.

 

 

Naslovnica Dubrovnik