Dalmacija Dubrovnik

MA KOJI DUBROVNIK...

Naše malo mjesto s milijun turista: 'Sreća da se nije imalo više gdje graditi u Mlinima, tko zna što bi bilo od nas'

MA KOJI DUBROVNIK...

– Sreća da se nije imalo više gdje graditi u Mlinima, tko zna što bi bilo od nas!

Kaže nam to Nikša Masar dok sjedimo u njegovu kafiću "Hogar" na rivi u ovom slikovitom župskom mjestu, udaljenom oko osam kilometara od Dubrovnika.

Mlini, koji su ime dobili po mlinovima izgrađenim na potocima, sačuvali su dušu, onaj osjećaj koji si imao šećući osamdesetih godina primorskim mjestima. Bilo je i onda gužve, ali sve je imalo mjeru. Na plaži su kupači načičkani pod plavim suncobranima, ali to ne doživljavate kao neku "peglu". Ljudi stalno kolaju oko platane i mlinice, prolaze šetnicom, tarace su pune.

Mjesto niz godina dobiva turističke nagrade, čisto je i mirno, pravo mjesto za obiteljski odmor.

Stariji Nikšin brat Ivo drži restoran "Lanterna", odmah pokraj "Hogara". Obojica su bili pomorci, a poslije rata preorijentirali su se na turizam i ugostiteljstvo. Valjalo je obnoviti kuću, potpuno devastiranu u ratu. Danas su uspješni privatni poduzetnici.
Ivo kaže da nemaju radno vrijeme, rade koliko to posao zahtijeva jer valja prezimiti s prihodima od ljeta. Od restorana i apartmana živi cijela obitelj, supruga Karol, sin Ivo (19) i kći Ana (17).

I Nikšini sinovi, Toni i Đivo, rade u kafiću, supruga Marija radi u Dubrovniku. Posla ima od travnja do kraja listopada. Mlini su uvijek bili i ostali omiljena turistička destinacija, puno je gostiju koji im se vraćaju iz godine u godinu.

Iako su cijeli Donji Mlini danas pod rampom, koju automobilima mogu proći samo lokalni stanovnici i vlasnici objekata, gosti se ne moraju brinuti kako doći do Grada – od Mlina do staroga gradskog porta plovi brod, a povratna je karta 100 kuna. No, želite li doći popiti kavu u Mline na rivi, automobil ćete morati ostaviti na Magistrali ili u Srebrenom pa prošetati.
Ivo je "Lanternu" otvorio 2002. godine. Mlini su se od njegova djetinjstva do danas dosta promijenili, turizam je učinio svoje, ističe Ivo.

Brod ne nedostaje ni jednom od dvojice braće.

– Dugo je vremena prošlo otkad sam se iskrcao i o tome više ne razmišljam – govori Ivo.

– U početku privatnog biznisa često mi se vraćao u mislima, ali s vremenom je i to prestalo. U restoranu radi cijela moja obitelj kad god treba. Imamo i zaposlene sa strane i svi ovisimo o tom poslu, zato moja obitelj nema radnog vremena. To nadoknadi ono da bi mogao preživjeti zimu – dodaje.

– Promijenio se život od moga djetinjstva i Mlini drukčije izgledaju, najviše zbog hotela, a i život se ubrzao – kaže Ivo.

Ovo malo župsko mjesto ima dva hotela, "Astareu" i nove "Mline". Malo mjesto ima sve potrebno za život. Butiga im je preko puta ulaza u mjesto, na Magistrali, a ako trebaju nešto više, odjeću, obuću, naočale, burse, nije daleko ni Sub city u Srebrenom.
Četiri godine mlađi Nikša kafić je otvorio u lipnju 1991., kaže uz primjedbu "stvarno smiješno", jer je niti četiri mjeseca kasnije već bjesnio rat na ovim prostorima.

– Ponovno sam ga otvorio 1996., nakon obnove – kaže.

Ime kafiću dao je njegov brat Ivo, onda je bio popularan lik iz stripova, upečatljivi Viking Hogar Strašni.

– Krenulo je pomalo svojim putem. Otvorila se ponuda i život se ubrzao. Nismo mi to planirali, inače smo obojica pomorci, ali smo se iskrcali, bili u vojsci, oženili se i ostali doma. I zadovoljni smo! – naglašava Nikša.

I njihov otac Ivo – a i djed se zvao Ivo – bio je vezan uz turizam, jedno vrijeme radio je u hotelu, pa je taksirao, a bio je i ribar, jer more je uvijek u venama ljudi koji su rođeni na njegovim obalama. Ribanje obojica obožavaju, pogotovo Nikša, koji zna sate provesti u barci na ribanju.

– Upravo zato nikad se ne bih odselio odavde. Na ribanje idem kad iz kuće vidim da ima ribe. Spustim se na rivu, skočim u barku i eto me na moru! To je taj luksuz koji ti nitko ne može platit. Zimi je pusto i dosadno, ima 50 ljudi i dvije mačke i to je to. Ali mi smo rođeni ovdje i možemo to podnijeti. Ljeti je prelijepo, nirvana. I Grad nam je blizu, i aerodrom, zato je ova pozicija idealna – opisuje Nikša.

U Donjim Mlinima danas živi stotinjak stanovnika. Ljeti se taj broj zbog gostiju višestruko poveća. Mlini su, kako kaže Nikša, destinacija za duži boravak. Ono što gostima najviše nedostaje je wellness. "Astarea" ima jedan zastarjeli, a hotel "Mlini" tek će ga izgraditi. Mlinari se raduju što je "Astarea" dobila novog vlasnika koji obećava i nadaju se skorašnjoj obnovi ovog poznatog župskog hotela.

U restoranu "Lanterna" raste vjerojatno najdeblja vinova loza na ovim prostorima – opsega 90 centimetara, čija krošnja pokriva cijelu odrinu ispred "Hogara". Ona simbolično povezuje dvojicu braće i sve njihove nasljednike, iako ni jedan od njih ne forsira svoju djecu da nastave njihove poslove.

– Oni će o tome sami odlučiti, a ovo ih vazda čeka – mudro zbore dva brata.

Nakon rata valjalo je obnoviti kuću, a Ivo je dao sve od sebe da usred restorana sačuva lozu koja je njihova, obiteljska već više od stoljeća. Nisu doznali točno njezinu povijest, jer dok su bili mladi, nije ih zanimalo, a danas više nemaju koga pitati. Jedini podatak koji imaju jest da je očeva tetka Franica 1923. navrnula tu lozu, sorte kimčarica, koja je jako otporna na sve vremenske neprilike i bolesti. Stariji Ivo fotografirao se pokraj loze sa sinom Ivom, koji je završio pomorsku školu, ali puno više voli raditi u obiteljskom restoranu, povjerava nam s osmijehom.

Gusari i Kupari

Mlini se diče i prekrasnim plažama, kao i Vaterpolskim klubom "Gusar", čiji su članovi bili i dvojica braće Masar. Tu, pred kućom, naučili su plivati, već s tri ili četiri godine, jer je to ovdje najvažnije, smiju se Nikša i Ivo.

– Što ako dijete upadne u more? Ovdje se igraju uz obalu pa se to često događa... Moraju znati plivati! – kažu.

Za Nikšinu putničku agenciju radi još jedan Župljanin, Pero Matičević iz Kupara.

Tu je četvrtu sezonu i zadovoljan je poslom. Preplanuo je i srdačan, dočekuje nas s velikim osmijehom. No, kad spomene rodne Kupare, sjeta mu prijeđe preko lica.

Rastužuje ga što Kupari ne napreduju, a njihov napredak potpuno ovisi o kompleksu koji stoji devastiran i jadan još od 1991. godine.

– Ajde, dobro, mogu razumjeti sve do 1995. da se nije moglo, ali što je s ove zadnje 24 godine? – pita se Pero i nije jedini. Ali to je već neka druga priča...

Platana stara 277 godina

Platana u Mlinima visoka je 30,3 metra, promjer krošnje joj je 36 metara, opseg debla 6,80 metara, a posađena je 1742. godine. Azijska platana je listopadno, dvospolno stablo koje naraste do 50 metara.

 

Naslovnica Dubrovnik