Dalmacija Dubrovnik

za svačiji džep

​Besplatan sladoled na Stradunu, taksi za 11 kuna, kava 10...: jeftini Dubrovnik nije mit, on uistinu postoji! Naši reporteri otkrivaju drugu stranu grada poznatog po enormno visokim cijenama

za svačiji džep

Čim počne sezona, internetskim prostorom počinju kružiti računi s iznosima od kojih zaboli glava, a u fokusu javnosti najčešće je upravo Dubrovnik, poznat kao "najskuplji grad Hrvatske" u kojem žive "najbogatiji građani".

Globalizirati stvari nikad, međutim, nije pametno, pa tako ni za Dubrovnik i Dubrovčane. Parametri koji se koriste za dokazivanje teorije o najskupljem gradu i najbogatijim građanima ne odnose se, zapravo, na veliki broj stanovnika, pa taj prefiks "najbogatiji" zapravo najviše pogađa one koji se, nepravedno, paralelno s gradom percipiraju kao "najbogatiji" stanovnici Hrvatske.

Niti svatko u Dubrovniku ima tucet apartmana, suvenirnica i restorana, niti živi i blaguje na obilatim jaslama proračuna. Velika većina radi za prosječnu hrvatsku plaću, pa i manje od toga, a puno je teže preživjeti mjesec od prosječne plaće u jednom Dubrovniku, nego u jednom Zagrebu.

Čak i oni koji imaju jedan apartman i iznajmljuju ga za 50, 60 eura dnevno – a najčešće se radi o njihovu vlastitom stanu iz kojeg se ljeti isele kod punice - zapravo samo pokrpaju rupe u kućnom proračunu od silnih troškova na svojim plećima.

Dubrovnik je grad u kojem su cijene nekretnina među najvišima u državi, a negdje treba živjeti, pa se ljudi upuštaju u sulude kredite koje otplaćuju dok su živi, mjesečno cijelom plaćom jednog od supružnika.

Najteže je u Dubrovniku domaćim ljudima, koji trpe skupoću cijelu godinu, a ne samo tri ili sedam dana.

Čim dolete prve turističke laste, stvari se još pogoršaju: trgovački lanci zaposle svoje djelatnike na mijenjanju "zimskih" u "ljetne" cijene, a oni, za razliku od mnogih ugostiteljskih objekata u Gradu, ne poznaju popuste za domaće. Domaći kupuju u trgovačkim lancima po istim cijenama kao i turisti. To je porazno za sve koji u Dubrovniku žive od svojih prosječnih plaća.

Porazno je posebno za podstanare, tržište koje je u totalnom neredu u cijeloj državi. Naći stan ispod 4000 kuna mjesečno nemoguća je misija, ma i naći ga uopće, a pitanje je, kad ga konačno pronađete, na što sliči. Najčešće na rupu koja se ne može rentati turistima.

Cijena kvadrata nekretnine jednaka je za Dubrovčanina i za Engleza, odnosno bezobrazno je visoka i jednima i drugima, s tom razlikom što je u Engleskoj standard puno viši od hrvatskog. Domaći plaćaju i jednaku cijenu javnog gradskog prijevoza kao i stranci, osim ako imaju mjesečni pokaz. Cijena jedne karte koja vrijedi sat vremena je 15 kuna, na kioscima 12. Ako živite u Dubrovniku, a nemate 16 godina, svejedno morate imati osobnu iskaznicu ili putovnicu ako mislite posjetiti baku u Metkoviću ili poći na kakvo dječje natjecanje u Split.

No, istina je da ima i jeftinih stvari u Dubrovniku, jednako kao u Veneciji, Barceloni, Londonu, Rimu, ako živiš u tim gradovima ili si na neki drugi način saznao za takva mjesta i ponude. Primjerice, mnogi kafići, pizzerije, konobe imaju popuste za domaću čeljad, a to se odnosi na cijelu Hrvatsku, ne samo Dubrovnik.

Poznata je i sladoledarnica na Stradunu koja domaćima po uistinu simboličnim cijenama, a često čak i besplatno, daje sladoled. Čim progovorite u pekari "Mlinar" na Stradunu, uz predočenje Mlinarove kartice za popuste, kao Dubrovčanin ćete kupiti njihove proizvode po značajno nižim cijenama.

U svim pekarama možete se najesti po vrlo povoljnim cijenama – primjerice, burek košta između 13 i 15 kuna. Nekoliko je kafića u Gradu koji nude kavu po desetak kuna. Pored toga, cijeli grad, uključujući Gruž i Lapad vrvi restoranima koji nude dnevne marende po uistinu povoljnim cijenama – od 35 do 55 kuna.

Mnogi restorani daju popuste od 20 do 30 posto domaćim gostima. Uostalom, svaki restoran ima istaknute cjenike, pa ako procijenite da nije za vaš špag, jednostavno nemojte sjesti za stol. Neki ljudi, naime, imaju čudnu navadu najesti se kvalitetne ribe i popiti koju bocu dobrog vina, pa onda "kačiti" astronomske račune po internetu, ne bi li izazvali javnu sablazan.

U moru ponude taksija ističe se Plavi taksi, čije su vožnje uistinu povoljne, pa tako, recimo, iz Imotske ulice u Gružu dođete u Zagrebačku blizu gradske jezgre za samo 23 kune. Ako vas je dvoje, to je "po glavi" 11 i pol kuna, jeftinije od karte za gradski autobus.

Ulaz na gradske zidine za strance je 150 kuna, za studente bilo koje nacionalnosti 50 kuna, a za sve stanovnike Dubrovačko-neretvanske županije je besplatan. Odlazak u Rezervat prirode Lokrum brodom iz starog gradskog porta kao stranca će vas koštati 150 kuna, ali domaći, uz predočenje kartice koju vam izrade u njihovim uredima, na otok mogu ići mjesečno 4 puta besplatno. Tko ima pokaz za gradski autobus, može na Lokrum za 10 kuna.

Na koncu, i turisti i domaći koji procijene da je cijena boce od pola litre vode od 10 kuna na Stradunu pljačka (naravno da jest), mogu se besplatno napiti vode na Onofrijevoj maloj ili velikoj fontani.

Ako planirate provesti nekoliko dana u Dubrovniku, pametno je prethodno se raspitati o svim mogućnostima uštede i jeftinijim mjestima, o čemu će vas rado informirati i svaki Dubrovčanin.

Naslovnica Dubrovnik