Dalmacija Dubrovnik

otimačina privatne imovine

Korčulanin potrošio deset godina i 40 tisuća kuna da bi dokazao vlasništvo nad česticom zemlje: Država se ponaša kao Superhik, krade siromašnima i dalje bogatima!

otimačina privatne imovine

Deset godina i 40 tisuća kuna. Toliko je vremena, muke, truda i novaca trebalo meni i mojoj obitelji da na sudu dokažemo da je ono što je naše doista naše: da je jedna čestica zemlje u Veloj Luci na Korčuli, koja mojoj obitelji pripada više od dvjesto godina naše privatno vlasništvo.

I danas, više od tri godine nakon pravomoćne sudske presude u našu korist, ona još uvijek nije upisana u zemljišne knjige. Katkad mislim da manje boli propucati si nogu nego svoje vlasništvo upisati u zemljišnik – s pomalo ironije kaže nam Korčulanin Nikša Petković, branitelj s Južnog bojišta, vijećnik u Općinskom vijeću Vele Luke i predsjednik Udruge privatnih šumoposjednika koji nas uvjerava da njegov primjer nije ni jedini, ni najdrastičniji koji ilustrira u kakvom se apsurdnom položaju nalaze privatni vlasnici šuma, a često i poljoprivrednog zemljišta u Dalmaciji.

Riječ je, pojašnjava Petković, o čestici koja je pravomoćnom sudskom presudom, agrarnom dosudnicom 1933. već dosuđena njegovoj obitelji, ali je Zemljišnik, unatoč zakonskoj obavezi, nije proveo u zemljišnim knjigama. Na navedenoj čestici nalazi se maslinik u obradi star stotinjak godina: da se na njoj kojim slučajem nalazi šuma, vlasništvo - uvjeren je šjor Nikša - nikad je ne bi ni uspio vratiti.

- U Veloj Luci ima tisuće kvadrata privatnih šuma, a tek nekoliko vlasnika upisano je u registar šumoposjednika jer su na sudu uspjeli dokazati da su vlasnici u stopostotnom udjelu. Ljudi jednostavno nemaju novaca za dugotrajno sudovanje protiv općine ili države, njihovu imovinu država bespravno dodjeljuje novim feudalcima, a mladi se iz Vele Luke iseljavaju iako bi i od šume i njezinih prihoda mogli pristojno živjeti - upozorava naš sugovornik, koji već neko vrijeme traži da se realiziraju poticaji na suhozide u uređenim šumama kakve dobivaju vlasnici OPG-ova.

On traži i da država napravi novu katastarsku izmjeru za kompletno područje RH i podatke iz katastra uskladi sa zemljišnim knjigama i sa stvarnim stanjem na terenu. Petković navodi i konkretan primjer: propašću vinove loze početkom 20. stoljeća dio nekadašnjih vinograda pretvoren je u maslinike.

Mnogi od njih su u međuvremenu napušteni i na njima se nalaze stoljetne šume, koje se u katastru još uvijek vode pod kategorijom "vinograda-voćnjaka". Nova izmjera pomogla bi utvrđivanju stvarnih vlasnika privatnih šuma i nekadašnjeg poljoprivrednog zemljišta, baš kao što je to napravljeno u Sloveniji: u toj je državi 90 posto šuma u privatnom vlasništvu, dok je u Hrvatskoj njih tek 25 posto.

Europski novac, metode naše

- Novca iz EU fondova ima i država ga treba povući kako bi riješila ove apsurde, umjesto da to kukavičje jaje prebacuje jedinicama lokalne samouprave, koje u pravilu grcaju u dugovima i nemaju novca plaćati geodete i elaborate - smatra Petković, čije parcele potječu još iz mletačkih vremena i doba Carevine Austrije i Kraljevine Dalmacije.

Nakon Agrarne reforme došao je Drugi svjetski rat, a nova politika koja je zavladala nakon njega - u nastojanju da seljake otjera u gradove - sve je te šumske poljoprivredne parcele proglasila društvenim vlasništvom.

- Najveća greška, nažalost, napravljena je u samostalnoj Hrvatskoj. Umjesto da podvuče crtu i da nam se uspostavom Lijepe naše konačno omogući da svoje imanje upišemo jedan kroz jedan u zemljišne knjige, nova je država iskoristila nesređenost prošle, koja je preferirala posjed, a ne vlasništvo, katastar, a ne zemljišnik.

I potpuno se neustavno, ne priznajući nesmetani posjed od 1945. do 1992., upisala na naše šume i poljoprivredna zemljišta, koje sad uokolo prodaje, kao kakav Superhik – antijunak koji krade siromašnima i daje bogatima - razočaran je Petković.

On upozorava da se samo na području općine Vela Luka nalazi tisuću i pol privatnih čestica zemlje danih u Program raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem. I poručuje: željeli smo stvoriti državu u kojoj ćemo se osjećati svoji na svome, zato molimo Lijepu našu da nam to svojim pravednijim zakonima i omogući!

Problem nepriznavanja vlasništva sigurno je najveći, ali ne i jedini s kojim se susreće čak pola milijuna hrvatskih građana koji posjeduju parcele napučene šumom.

- Stanje je doista alarmantno jer se svakim novim propisom sve agresivnije krše i ukidaju naša prava kao vlasnika - ističe mr. sc. Zdenko Bogović, predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika, koji se više od 10 godina bori za poboljšanje položaja šumovlasnika na nacionalnom nivou.

- I dok u drugim zemljama privatne vlasnike šuma država potiče da žive od svog vlasništva otvaranjem tržišta i radnih mjesta, kod nas ih se zakonski dovodi u nepovoljan položaj i stavlja sve veći financijski teret na vlasništvo nad šumom - upozorava Bogović.

Zakonom o šumama tako je, navodi on, uveden šumski doprinos po kojemu 10 posto vrijednosti tzv. drva na panju - ako se vlasnik odluči na prodaju drva - mora prije prodaje uplatiti općini.

Opasan presedan

- Time se kažnjavaju šumovlasnici, koji se dovode u nepovoljan položaj prema vlasnicima ostalih zemljišta, na primjer poljoprivrednog. Istim zakonom uvedena je i obaveza izravnog čuvanja vlastite šume, iako nisu navedeni postupci i mjere koje šumovlasnici trebaju provoditi, no propisane su im kazne od 7 do 15 tisuća kuna za neprovođenje - upozorava čelnik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika.

S druge strane, ako divljač počini štetu u šumi, vlasnici neće primiti nikakvu odštetu, a ako ta ista divljač počini štetu na poljoprivrednom zemljištu, država će štetu namiriti.

- Naša se država ponosi šumama, ali samo na papiru. Tragično je što vlasnici šume nemaju pravo lova divljači na svom vlasništvu, ali lovci imaju, pa time ugrožavaju i sigurnost vlasnika i primjerice njegove obitelji koja možda u tom trenutku boravi u šumi - zamjera Bogović, uvjeren da bi se takve situacije mogle pravednije regulirati.

Samo da država pokaže više volje za pošteniji odnos prema malim šumoposjednicima.

Biljezi skuplji od naknade za lov

Hrvatska ima pola milijuna malih šumoposjednika od kojih 89 posto njih imaju manje od hektara i ne zarade apsolutno ništa kada je pravo lova na njihovim šumama dodijeljeno lovačkim društvima.

Splitsko-dalmatinska županija u rujnu prošle godine tako je raspisala poziv za podnošenje zahtjeva za isplatu naknade dijela sredstava lovozakupnina za 2013./14. godinu. Pozivom je definirano da "vlasnici zemljišta bez prava lova čije površine su obuhvaćene lovištem na području Splitsko-dalmatinske županije imaju pravo naknade dijela sredstava lovozakupnina.

Naknada po jednom hektaru površine zemljišta unutar lovišta u prosjeku iznosi od 0,74 do 22,90 kn po hektaru godišnje, ovisno o bonitetu zemljišta. Uz pisani zahtjev potrebno je priložiti 20 kuna upravnih biljega, te original Izvatka iz posjedovnog lista, Preris iz katastarskog plana te Izvadak iz zemljišne knjige.

To u praksi znači da bi vlasnik šume od jednog hektara, da bi dobio naknadu što netko lovi na njegovu vlasništvu – naknadu koja u najboljem slučaju iznosi 22,9 kuna - morao platiti više od sto kuna što za taksene marke, što za troškove izdavanja raznoraznih dokumenata.

 
Naslovnica Dubrovnik